Misao je kao filozofska kategorija: idealistički, materijalistički i pozitivistički pristup konceptu

Mater je kao filozofska kategorija zainteresiranamislilaca od vremena kada je Platon uveo ovaj koncept u teoretsku uporabu. Autor pojma suprotstavlja njegovu "ideju", naglašavajući statičku i nepromjenljivost potonjeg, za razliku od nepristojnosti i varijabilnosti - kvalitete materije. To su ta svojstva koja se formiraju kasnije u oblicima bitnosti materije, to jest vremena, prostora i gibanja.

Mater je kao filozofska kategorija jedan od osnovnih pojmova bilo kojeg koncepta. Postoji nekoliko osnovnih pristupa određivanju njegovog sadržaja: materijalističkog, idealističkog i pozitivizma.

Materijalni pristup je niz pojmova, učija je osnova rješenje osnovnog filozofskog pitanja onoga što je primarno: materija ili svijest, u korist prve. Prema materijalistima, bića i materija su koncepti bliski identitetu, a stvar je raspoloživost, stvarnost bića. Okolo su samo oblici, stanja materije. To uključuje ideje, ljude, sve načine društvene organizacije. Prema materijalističkoj koncepciji, materija je objektivna i neovisna od ljudske svijesti.

Materijalistički je pristup bio širokdistribucija u suvremenom svijetu: bila je temelj marksističkog koncepta i postala temeljna teorijska postavka prirodnih znanstvenih teorija, budući da je jedan od temeljnih postulata tog pristupa princip kognitivnosti svijeta kroz proučavanje svojstava, veza i oblika materije.

Idealističke teorije navješćuju prvenstvo duha. Međutim, pozicije pristaša ovog pristupa nisu identični. Razlike su stvorile dva teoretska kretanja: objektivni i subjektivni idealizam.

Objektivno-idealistički položaj - prepoznavanjeprimat ideala i apsolutnog duha. Mater je kao filozofska kategorija, prema objektivno-idealističkom pristupu, sekundarni proizvod, proizvod apsolutnog duha.

Živopisan predstavnik ovog pristupa je GVF. Hegel. U svojoj "Fenomenologiji Duha" opisuje se proces uskrsnuća ideja do apsolutnog znanja: najviši oblik bića ideje je apsolutni duh kojim ideja postaje postignuta savršenstvom u samom poznavanju.

Subjektivni idealizam je specifičanideju odnosa između kategorija "materije" i "svijesti". Prema tom pristupu, materija ne postoji objektivno, ona je samo slikovnica mašte ljudske svijesti.

Positivisti dijele položaj navijačasubjektivno-idealistički pristup u dijelu uskraćivanja postojanja materije. Međutim, glavni argument ove izjave je agnosticki pogled: objektivna stvarnost materije ne može se dokazati i istražiti eksperimentalnim sredstvima, stoga se ne može tvrditi da ona postoji.

Misao je kao filozofska kategorija bila i ostajepredmetom stalnih rasprava teoretičara već stoljećima. Danas, u doba tehnološkog napretka, osoba ima praktičnost, stav da povećava volumen potrošnje materijalnih dobara i poboljšava kvalitetu pruženih usluga. Napredak je nemoguć ako isključite mogućnost poznavanja svijeta. Tako materijalni pristup definira vrijednosti, a vrijednosti koje kultivira društvo čine filozofski stav većine.

</ p>