Prve značajke projekta razgovaralo se u srpnju 1945godinu na konferenciji u Parizu. U početku, maršalov plan predviđao je sudjelovanje istočnoeuropskih država. Uostalom, glavno uništavanje rata pala je točno na istočni dio Europe. U usporedbi s Varšavom, Pragom i Krakovom, Bruxelles i Paris činili su se jednostavno netaknuti ratnim mirnim mjestima. Međutim, istočni rub Europe već je bio ovisan o sovjetskoj vladi. Sovjetski vođe bojali da takva pomoć neće ojačati američku utjecaj u tim zemljama i oslabiti njihovu popularnost u Socijalističke stranke. Zapravo, iz tih razloga, sve države socijalističkog logora uzele su ponosni položaj i odbili pomoći. Zanimljivo je napomenuti da je na maršala planu sama po sebi ne može biti produžen zbog CPSU (b) odbiti proračunskog deficita i prisutnost svih značajnih problema. Pomoć potencijalnog protivnika bila je odbijena, što je izbor u korist šokova. Zanimljivo je da je oživljavanje Sovjetskom Savezu nije u svom tempu nije ustupila europske, neka proizvedena ozbiljne troškove rada.
Marshallov plan se konačno proširio naosamnaest zemalja Britanije, skandinavskih otoka, zapadne, južne i srednje Europe. Ovaj je ekonomski program postao jedan od najuspješnijih (takve vrste) u cijeloj ljudskoj povijesti. U vrlo kratkom vremenu maršanski plan omogućio je obnovu uništenih ekonomija europskih država, što ove zemlje čini prosperitetne i utjecajne igrače na svjetskoj geopolitičkoj areni. Uz sve te prednosti, valja napomenuti da je uspjeh programa u velikoj mjeri predodređen dominantu Sjedinjenih Država u zapadnom svijetu. Na primjer, živi primjer ove činjenice bio je stalna supremacija države u bloku vojno-političke orijentacije koja je nastala nekoliko godina kasnije. Taj je blok bio NATO.
</ p>