Pravila čitanja francuskog jezika za lutke

Pravila francuskog čitanja izgledaju vrlokompleks. Promućkati suglasnika i samoglasnika, od kojih polovica ne može čitati, obilje neobičnih zvukova, nekim barovima i štapovima iznad svakog samoglasnika (dijakritičkih znakova). Ali ovdje su neke činjenice koje će vam omogućiti da različito promatrate te teškoće.

Francuzi su izabrali plemstvocarska Rusija kao obavezna za bilo koju obrazovanu osobu. Razlozi su bili ne samo politički. Na ovom jeziku možete izraziti najviše "moderne" misli. Ovo nije šala, a svi su to uvjereni, počeli čitati knjige pisaca ove zemlje u izvorniku. Francuski je jezik logičan, elegantan i dubok. Nije iznenađujuće da su mnogi mislioci i filozofi govorili i pisali o njemu.

Znajući pravila čitanja francuskog jezika, vi ste 99%slučajeva možete pročitati nepoznatu riječ bez ikakve pogreške. To se ne može reći o engleskom. U usporedbi s Francuzima, to je samo puno iznimaka.

Najčešća pravila čitanja na francuskom jeziku

Navedimo ono što se nužno mora znati za početak i ono što će omogućiti bez straha da se krene naprijed.

1. Stres uvijek (bez iznimke) pada na zadnji slog. Zajedno s hvatanjem, s poučnim pismima to predstavlja jedinstvenu melodiju govora.

Slova -s (kao u dans, tapis), -t (kao uenseignement, parlant), d (u drugom, phard), Z (u assez), X (u aux), -P (u astap) -G na kraju riječi nisu čitljiva. Također, kombinacije tih slova nisu izražene. Nemojte čitati riječi na kraju slova r, u kombiniranoj -er. Na primjer, parler.

2. Slovo "e" zaslužuje zaseban opis. Obratite pozornost na to gdje se ona nalazi: u zatvorenom ili otvorenom slogu, pod stresom ili ne, bilo da je na kraju riječi. Naravno, pravila čitanja francuskog jezika, kada dođete do izgovora samoglasnika, zaista će trebati mnogo vremena za pamćenje. Prije svega, vrijedno je naučiti da ako je naglasak na njemu i slog zatvoren, onda se pročita bliskom ruskom "e". Ako je slog otvoren, tada pismo dobiva zabavnu mekoću i slično je slično ruskom "e", kao u riječi med, samo malo drugačije - dublje. Kao primjer, dajemo široko rabljenu riječ regarder (watch). U njoj postoje dva slova "e", koja se čitaju na različite načine - nakon što je otvoren prvi slog, posljednji je zatvoren.

3. Ni u kojem slučaju nije dopušteno čitanje slova, njegov je zadatak podijeliti samoglasnike. U drugim je slučajevima jednostavno pisano. Ali kombinacija ch se glasi kao "w" (na engleskom se izgovara "h"). Na primjer, šanse, hacal. Ostale popularne kombinacije samoglasnika: ph - zvuk "f", th - zvuk "t". Na primjer, phare je svjetionik, teorem je teorem.

4. Nasalni samoglasnici su soli i vrhunac francuskog jezika. Oni pružaju karakterističan i neusporediv zvuk ovog govora. Nenamještene mogu se činiti prilično kompliciranima. Međutim, njihova se zvučna snaga, naravno, nadoknađuje za sve poteškoće. Oni su izraženi u nosu, kao da se približavaju nosnoj "n", ali ne prolaze u nju. Vokali postaju nosovi prije slova n i m. Postoje četiri takva samoglasnika: ja, a, o, u. Ta slova nikada nisu nosila prije nego što su udvostručena nn i mm, ili prije drugih samoglasnika.

5. Pismo "c" ponaša se jednako teško kao na engleskom. U pravilu se glasi kao "k". Ali prije slova -e, -i, -y, glasi kao "c". Ali ako ima "rep", tada se uvijek čita kao "c". Na primjer, comme ça (com) - tako.

Ovo nije sva pravila čitanja francuskog jezikajezik. Ovo nije ni sve glavne odredbe. Ali ne pokušavajte uzeti francuski po oluji. Pročitajte pravila čitanja u malim obrocima. Glavna poteškoća za većinu učenika nije u samim pravilima, već u činjenici da netočno doziraju informacije. Pretpostavimo da je izgovor pismo "e" bolje posvetiti jednu lekciju u cijelosti, a da ga ne omesti druge zvukove. Proučavajući pravila čitanja francuskog jezika, riskirate postići zaključak na koji nijedan učenik nije došao: "to je previše komplicirano".

</ p>