Šestodnevni rat

Sukob između Egipta i Izraela bio je pivodavno prije događaja u lipnju 1967. To je ovaj put postao prekretnica u povijesti Izraela. Šestodnevni rat trajao je od 5. do 10. lipnja i donio neočekivane rezultate objema stranama.

Pripremao se egipatski predsjednik Gamal Abdel Nasservojne akcije unaprijed. 22. svibnja izdao je uredbu o zatvaranju svih morskih putova za izraelske brodove, čime se krši niti jedan međunarodni sporazum. Kao odgovor na takve korake prema međunarodnom pravu, Izrael bi mogao pokrenuti vojne operacije, ali to nije učinio. Egipat je ovu šutnju percipirao kao manifestaciju slabosti i ojačala svoju vjeru u vlastitu superiornost. Slijedi šestodnevni rat koji je bio neizbježan.

Od tog trenutka, u izjavama predsjednika GamalaAbdelam Nasser zvučao je kao prijetnje Izraelcima i obećava da će uništiti svoje stanje s karte svijeta. Prijetnje su pojačane potpisivanjem saveza s državama koje graniče s Izraelom. Na području Jordana, formirana je vojska.

Ugođaj je bio grijana i umirio paniku među mirnimstanovništva Izraela. Vlada, u osobi premijera Levi Eškola, nije mogla osvjedočiti i nadahnuti ljude. Svi muškarci od 18 do 55 godina bili su sastavljeni u vojnu službu. Rat u Izraelu obećao je biti kratak.

Izraelska vlada nije čekala izravnovojne akcije Arapa i bio je prvi koji je pogodio neprijatelja. Dana 5. lipnja 1967., izraelska zrakoplovna snaga uništila je sve Egipatske vojne zrakoplove i uzrokovala ozbiljnu štetu sirijskim zrakoplovima. Na zahtjev premijera Izraela, predstavnici UN-a pozvali su Kralju Jordana zahtjevom da ne ulaze u rat i odbijeni su.

Započele su vojne operacije pune granice. Gubitak zračne snage nanio je Nasseru veliki udarac u svoju ispraznost. Izraelske obavještajne službe uspjele su snimiti Nasserov razgovor s kraljem Husseinom, u kojem su raspravljale o tome što bi trebalo reći javnosti da su američke i britanske postrojbe sudjelovale u vojnim operacijama s izraelskim zrakoplovima. Nakon takve izjave, sve su arapske zemlje razbile diplomatske odnose sa Sjedinjenim Državama. Tjedan dana kasnije, kralj Hussein se ispričao zbog laži. Vjerojatno, to je zbog činjenice da je zapis razgovora bio javan.

Izraelske postrojbe brzo su djelovale. Brzo su zaplijenili poluotok Sinaj, Judeju i Samariju. Najteža je bitka za Golonske visine. Međutim, do 10. lipnja Izrael ih je zaplijenio.

Šestodnevni rat je ubio 679 Židova. Za malu zemlju, gubici su bili ogromni. Usprkos tome, cijeli se židovski svijet raduo.

Dodane su nove granice koje su se povećalena području Izraela gotovo četiri puta. Unatoč zaglušujućoj pobjedi, glavni zadatak Izraela bio je uspostavljanje mira. Bio je spreman vratiti dio osvojenih teritorija u zamjenu za potpisivanje mirovnog sporazuma kako bi rat uskoro završio. Izrael je uspostavljen za mir.

Ipak, arapske zemlje nisu to učinile iodnosi među zemljama samo su pojačani. Nekoliko mjeseci kasnije, arapski su se čelnici sastajali i proglasili kategorizirano kako nema mira s Židovima i odbija priznati svoju državu.

Šestodnevni rat nije pogodio samo životsamu židovsku državu, ali i predstavnike ovog naroda koji žive u drugim zemljama. Herojska i hrabrost vojnika, očituje za vrijeme rata, ispunio srca svih Židova ponosa i radosti. Američki Židovi šalju velike sume novca prije, za vrijeme i nakon rata u cilju održavanja vojske i civila. U redovima pripadnika židovske organizacije „Ujedinjeni židovski apel” počela ulaziti građani različitih zemalja. Osobito je povećan broj mladih sudionika.

Potomci Židova, koji su već počeli zaboraviti svoje korijene, sve više dolaze u Izrael.